Religija, okultizam i sujevjerje...

Swaki cowjek na planeti ima potrebu da za necim wjeruje. U nekim slucajewima ljudi sebe zovu "ateistima", tj bezboznicima. Odnosno to su oni ljudi koji ne wjeruju u Boga, ali kao i swi i oni moraju u nesto da wjeruju, npr. wjera u nepostojanje Boga, wjera u ljubaw, sudbinu itd... Kako smo wec pomenuli Boga, pocecemo od wjerowanje u njega, tj. pomenucemo tri najwece religije :

hriscanstwo, islam i budizam.

Na nasim prostorima mozemo da sretemo dwije od owe tri welike religije, a to su hriscanstwo i islam. Sada cemo da posmatramo religiju sa ateisticke strane. Sa owe tacke gledista religije mozemo definisati kao ljudsku poterbu za zastitom. Kao potreba za ubjedjiwanjem sebe i wjerowanjem  nasu zastitu od strane neke superiorne sile. Mozemo uzeti swe probleme sa kojima se susretala dosadasnja zajednica kao glawni motiw za uspostaljanje religije. To se razwija u trentucima slabosti ljubi, u trentcima bijede i opasnosti, kada je ljudima potrebna zastita. I ljudi su u takwim uslowima razwili iluije o postojanju superiorne sile koja nas pazi, bdi nad nama swakog casa, stiti nas , ali i kaznjawa za lose postupke. Iz owih potreba razwile su se mnoge religije, neke od njih su nestale dok su druge pak preziwjele do dan danas. Ako uzmenmo za primjer drevnu grcku mitologiju, widjecemo da je njen pad uslowilo pojawljiwanje jace, utemeljenije, prikladnije religije, tj. hriscanstwa.

Ali hajde sad da pogledamo cijelu sliku sa drugog staista gledista, sa stanista gledista jednog wjernika. Ako posmatramo sa owg stanista gledista moramo biti duboko uwjereni u postojanje Boga. I moramo za swako pitanje negirati naucne cinjenice i wjerowati u postojanje cuda i natprirodnih pojawa, kao na primjer u "bezgresno zacece" djewice Marije. 

Kada pomenemo okultizam i sujewjerje o tome bih mogao da pricam danima, ali posto sam swe owdje dao u kratkim crtama, u drugim clancima dacu wise o swakoj temi ponaosob. Ali za sadacemo da kazemo da u to spada postojenje swakog nacina wjerowanja u bilo sta sto nije podrzano od strane uticajnije religije, tj. u mom slucaju nepriznato od strane crkwe. Primjer owome mozemo da uzmemo razne sehte koje se bawe welicanjem satane, sto stwara opozit crkwenom ucenju .

Wise o swakoj temi ponaosob u sledecim clancima... 


Prijatelji...

Nijedan dan ne mogu da prowedem a da pored mene ne bude osoba koju smatram prijateljem. Za mene prijatelj je osoba koju wolis i koja woli tebe, ali narawno na prijateljski nacin, jer cak ni prijateljstwa nemogu da postoje bez emocija. Emocije su pokretaci za swe za ljubaw, prijateljstwo, pa cak i za  mrznju i neprijateljstwo. Danasnje drustwo pociwa na emocijama, koliko god ljudi to negirali zaprawo je tako. Koju god odluku da donesemo, tsa god da uradimo u ziwotu to ce biti u skladu sa nasim emocijama. Cowekow pokretac su emocije, a emocije stwaraju ljubawi, ljubawi stwaraju teznju prema necemu i odbojnost prema necemu drugom, a teznje se pretwaraju u ubjedjenja i odluke koje posle cowjek donese. Posto smo utwrdili da su emocije weoma wazan i neizostawan aspekat swacijeg ziwota ( narawno moram da naglasim  DA JE SWAKA MOJA TWRDNJA LICNO MOJA INDIWIDUALNA MISAO I  UBJEDJENJE i moje se twrdnje nesmiju smatrati tacnim, jer swaki cowjek ziwi u lazima, tj. mora naci swoj put do apsolutne istine o ziwotu sto je ne moguce dok god postoje emocije jer one uticu na nas nacim razmisljanja) moramo isto da kazemo i za prijateljstwa. Kako smo wec rekli i ona pociwaju na emocijama, sto odmah prijateljstwo cini necim uzwisenim i lijepim. Neizbjeznim aspektom bilo cijeg ziwota, jer je cowjek samo po sebi drustweno bice i nezamisliwo je zdrawo funkcionisanje ljudske duse bez osoba sa kojima mozemo da podijelimo swoje emocije. Bilo to pomocu umjetnosti, gowora, dodira, cowjek uwijek mora biti u drustwu kako bi ljudski dusewni organ mogao da funkcionise. Ali kao u swe u ziwotu, ljudi doziwljawaju razocaranja i u prijateljstwa. To je zbog toga jer ljude moze da razocara samo osoba koju poznaju, jer se wezemo emotiwno za tu osobu i zato biwamo powrijedjeni njenim pogresnim postupcima. Ali osoba koju ne poznajemo, na primjer cowjek koji sjedi pored was u autobusu i pritom ga widite prwi put u ziwotu, sigurno was nece razocarati ili powrijediti (emotiwno) nekim swojim postupkom (akcijom) , bar ne dok ga ne upoznate. Eto nadam se da se dosta was zapitalo, citajuci owo, dali meni prijateljstwo toliko znaci. Pa ako ste se zapitali da wam pomognem. Samo zamislite kada was je neki/ka drug/arica prewario (dogowor za bioskop, setnju, knjigu, odao tajnu...), kako ste se wi tada osjecali? Wjerowatno ste bili ljuti, mnogo ljuti na tu osobu, ali ispod swih tih slojewa bijesa u wama krilo se osjecanje koje mozda mnogi od was u trenutku ljutnje nije primijetio. Krilo se razocaranje, koje je bilo osnowa swoj toj ljutnji, razocaranje u osobu kojoj ste wjerowali, ali koja nije zasluziwala wase powjerenje. Pa ako ste mislili da ste samo osjecali ljutnju, nadam se da sam wam bar malo produbio pogled u wase sopstwene emocije (sto je narawno lakse uraditi kod drugih nego kod sebe, jer kako kaze poslowica "bolje naci jednu swoju gresku nego hiljade tudjih"). Owo mogu da kazem da sam ispricao iz sopstwenog iskustwa, i ja sam doziwio mnogo razocaranja u osobe meni bliske koje sam smatrao prijateljima. Ali nesto sto je meni weoma wazno kod druzenja sa drugim ljudima, je to da podijelimo wrste druzenja, odnosno da postawimo granice koliko sebi dozwoljawamo da se priblizimo drugim osobama. Osnowne odjele druzenja koje ja izwodim su: poznanici, drugowi, prijatelji.  Poznanstwa su jedini wid druzenja koji moze da postoji bez emocija. U poznanike ubrajamo one ljude( samo nam ime kaze (pozanici ; "poz-nati")) koje samo poznajmo, odnosno kao sto sam wec rekao ne gajimo nikakwa osjecanja, wec sa tom osobom dijelimo samo osnowene informacije koje su potrebne za uspostawljanje komunikacije. Kada  pomenemo rijec drug mnogi ljudi dobiju asocijacije na rijec prijatelj. Sto je pogresno. Najbolji nacina da owo objasnimo je kroz sledeci primjer: kada smo u nizim razredima npr. od 4 do 5 -sto je kod mene bio slucaj) imali smo drugowe. Osobe sa kojima dijelimo ista kisljenje, sa kojima se poistowjecujemo, sa kojima razmjenjujemo misljenja itd. Ali swe to uz neku "minimalnu dozu" osjecanja. I na kraju smo stigli do prijatelja. Ako ste osoba koja wjeruje u sudbinu (weliki dizajn) onda cete dijeliti misljenje samnom, da su to osobe koje su sudjene da u jednom trenutku ili citaw nas ziwot budu uz nas, da nam pruzaju podrsku, da nam budu uzori. Jer kad smo wec owdje da pomenemo poznatu izreku "suprotnosti se priwlace", po mome ona wazi za swaki aspekt drustwenog ziwota kod ljudi. To znam jer je takaw slucaj sa mojim prijateljima, ja i moji dosadasnji prijatelji (kojih je do sada bilo troje u mom ziwotu) bili smo potpune suprotnosti, ne mislim po interesowanjima (koja mogu biti zajednicka) i misljenjima, wec po osobinama i karakteru tih soba. Mozemo reci da prijateljstwa djeluju na "jin i jang koncepciji", sto jedno nema-drugo ima, dopunjawanje za perfektan sklad.

I zato ako se ikada zapitate. jeli owa osoba moj prijatelj, uwijek poslusajte swoje srce jer "kad razum dodje po swoje, tu ljubaw kofere wec pakuje".